16.06.2015.

6. poglavlje

Zivot je napokon dobio smisao. Sve je kao u bajci. Ne mogu vjerovati da se bas meni nesto ovako savrseno dogadja. Nekoliko dana nakon vecere se nismo vidjeli, ali smo se svakodnevno culi. Jedno poslijepodne mi je stigla poruka. "Moramo razgovarati." Ponovno recenica koja mi je ledila krv u zilama. Nekoliko trenutaka poslije mobitel je zavibrirao- zvao je Marko. Javila sam se, a on je odmah poceo: "Situacija je stvarno ozbiljna. Imamo problem. Za pola sata budi na pumpi, doci cu po tebe". Nisam mu stigla ni odgovoriti, vec je prekinuo poziv. Zbunjena, otišla sam u sobu spremiti se. Za dvadeset minuta bila sam spremna, i polako sam krenula prema pumpi. Nakon nekoliko trenutaka, ugledala sam ga. Dosao je. Sa svojom mamom. Hladan znoj mi je poceo kliziti po celu; predosjecala sam da se od ovog trenutka nista dobro nece dogoditi. Dovezli su auto do mene, a njegova mama je spustila prozor. "Odmah ulazi unutra." ostro i ljutito mi je dobacila. Trznula sam se, i pokunjeno usla u auto. U tisini smo se odvezli do jednog parka van grada. Marko i ja smo sjeli na klupu u parku, dok je njegova mama stajala ispred nas. Napetost u zrako mogla se rezati nozem. Cim je provjerila da oko nas nema ljudi, zapocela je sa svojim govorom: "Ne znam kad ste se vas dvoje upoznali, ne znam kako je sve ovo pocelo, ali prestaje istog trenutka! Moj sin ima velike planove sa svojim zivotom i nikakva ih provincijska jadnica nece poremetiti. Ja znam da si ti s njim samo zbog karte u bolji zivot, ali dušo, ništa od toga! Ova predstava je sluzbeno zavrsena. Pozdravite se, oprostite se i idemo." Samo sam izbezumljeno sjedila i promatrala tu zenu. Ne mogu vjerovati kako je netko uopce sposoban izjaviti ovakve stvari. Suse su se same slijevale niz obraze, a moj pogled je skrenuo na Marka. On je samo bezizrazajno sjedio, a kad je primjetio da ga gledam, ustao je i otisao u auto. Ja sam i dalje sjedila na klupi, a njih dvoje su otisli. Jos uvijek nisam mogla doci sebi zbog nacina na koji se sve ovo odigralo...

22.04.2015.

Ne pravi od tuge nauku

Dalje, zaista, ne bih imao nista da ti javim. Jedino mozda to, da si ostala najljepsa medalja iz najljepseg rata u kojem su mi srce amputirali...

21.04.2015.

5. poglavlje

Nekad oko pola deset ujutro probudio me zvuk mobitela. "Ja sam ispred vrata, ljencino molim te budi toliko ljubazna i otvori mi." napisao mi je Marko, a ja sam se naglo trgula iz polusna. O Boze, pa kako cu izaci pred njega ovakva. Dok sam razmisljala o tome, cula sam zvono na vratima. Polako sam sisla dolje i otkljucala vrata. Kad je svjetlo dana napokon ugledalo moju kozu, zacula sam glasno kihotanje. "Izgledas predivno" rekao mi je, s onim nevjerovatnim osmjehom na licu. "Da bas" rekla sam, prevrnula ocima i nasmijala se. Na sebi sam imala kratki nogometni sorc, duksericu nekoliko brojeva vecu jer je tu vecer bas bilo hladno, a kosa mi je bila svezana u neki polurep. Usli smo u kucu a ja sam na stolicu ugledala poruku. "Otisla sam na sastanak. Ne cekaj me, vidimo se sutra navecer. Mama, xoxo". "Ok, znaci sami smo" rekao mi je s pomalo dvosmislenim osmjehom na licu. Samo sam ga pogledala, nasmijala se i udarila ga dlanom po celu. "Ooh, gospodjica se zeli udarati. E pa sad cu ti pokazati" rekao je Marko i krenuo prema meni. Ja sam polako otisla do kuhinjskog stola i stala nasuprot njega. Nekoliko minuta smo se ganjali oko njega, dok me on napokon nije uhvatio. Podignuo me i prebacio preko ramena, nosio me kao vrecu. "Marko, spusti me dole" molila sam ga udarajuci ga rukama po ledjima. "Marko spusti me istog trena" vristala sam, dok se on samo zlobno i glasno smijao i vrtio brzinom vjetra. Nakon nekoliko minuta spustio me na pod i skupa smo sjeli na kauc. Upalili smo TV i nasli neki film. Do kraja filma, nase su se poze totalno promijenile. Ja sam bila u nekom polulezecem polozaju s nogama na stolu, dok je on lezao s glavom na mom krilu, a moja ruka se igrala njegovom predivnom plavom kosom. U jednom trenutku smo se pogledali i ja sam tek tada primjetila njegove predivne oci. Bile su nebeskoplave, i izgledale su kao oceani. Oceani u kojima sam se pozeljela utopiti. I nikada ne isplivati na povrsinu. Lijevom rukom blago je uhvatio zatiljak moje glave i njezno mi spustio lice do njegovog. Poljubio me je tako divno i njezno. Ponekad se stvarno pitam koliko zapravo strana taj covjek ima. "Volim te" rekao mi je dok je polako padao u san. Nakon filma premjestili smo se na kat u moju sobu. Zajedno smo lezali, a on je svojim tijelom obgrlio moje, a rukom me samo blago privukao k sebi. Stvarno sam se osjecala sigurnom u njegovoj blizini, u njegovom zagrljaju. Kad smo ustali, ujutro oko deset sati, pripremila sam nam dorucak. Dok smo jeli, pitao me mogu li ga opet odvesti do onog skate-parka. "Naravno, idemo se spremiti i polako krecemo" rekla sam mu, a on je poceo sretno pljeskati rukama kao malo dijete. Nasmijala sam mu se i krenula prema sobi. Dok sam stajala ispred ormara, samo u grudnjaku i gacicama, razmisljala sam sto cu obuci. Odjednom, netko me zagrlio s ledja. "Marko, sto to mislis da radis?" upitala sam ga iz sale, a on je samo nesto promrmljao. Jos me jace prigrlio rukama, sklonio moju kosu na lijevu stranu i poceo mi ljubiti vrat. Kroz moje tijelo prosla je nezamisliva vrucina i zelja. Zelja za njim. Polako sam se okrenula i nastavili smo se ljubiti nekoliko minuta. "Dosta" rekao je u jednom trenutku i prekinuo poljubac. "Marko!! Ne mozes mi to uraditi sad" govorila sam mu, dok sam pravila tuzno lice djeteta. Nasmijao mi se i rekao "Mogu i hocu, curice". Izasao je iz sobe, a ja sam nastavila s oblacenjem. Obukla sam kratke crne hlacice visokog struka, crnu majicu bez rukava koju sam utrpala u hlacice i preko svega toga oversized kariranu kosulju. Na noge sam obula, naravno, svoje crne hi-sk8 Vansice. Kad sam sisla u dnevnu sobu, on se osmjehnuo. "Stvarno izgledas kao najsavrsenica cura na svijetu" rekao mi je s predivnim osmijehom na licu. Nakon pola sata ponovno smo stigli do obliznjeg skate-parka. Grupa mladih, koja je i onu vecer bila s nama, odmah nas je prepoznala i dosla do nas. Marko je ponovno pokazao svoje iznimne vjestine, a ja sam bila tako sretna jer ga mogu gledati dok radi ono sto najvise boli, pred onime koga najvise voli. Preda mnom. Poslije vise od pet sati provedenih u parku, krenuli smo natrag kuci. Negdje na polovici puta, mama mi je javila da dolazi kuci za sat vremena. "Sasvim dovoljno vremena da sve vratim na svoje mjesto" zadovoljno sam razmisljala dok smo se vozili. Kad me dovezao kuci, samo smo se pozdravili poljupcem i zagrljajem. "Cujemo se, pisat cu ti" rekao mi je dok je odlazio sa svojim SUV-jem. "Ok, volim te" rekla sam mu i mahnula. Stvarno ga volim, prva je osoba koja je u meni rasplamsala sve ovo. A nadam se da ce biti i zadnja.

21.04.2015.

4. poglavlje

Tjedan dana je proslo, a mi se nikako nismo vidjeli. Sve poruke koje mi je slao bile su tako hladne, da sam se pitala da li ih je on uopce pisao. Oko cetiri sata popodne, pozdravila sam se s bakom i djedom i polako krenula na vlak do kuce. Putem sam srela Filipa, koji mi se jos jednom ispricao. "Nema veze, bilo- proslo. Znas da se ne mogu ljutiti na tebe" rekla sam mu i blago se nasmijala. Snazno me zagrlio i podignuo sa zemlje. "Ti si najbolja" rekao mi je dok me drzao u zraku, i oboje smo se nasmijali . U tom trenutku, kraj nas je prosao SUV. Bio je to Marko sa svojim roditeljima. Samo smo se pogledali, a hladnoca u njegovim ocima u mom je tijelu prouzrokovala nezamislivu hladnocu. Kad sam napokon stigla kuci, docekao me samo papiric na kojem je pisalo "Otisla sam na kavu, ne ocekuj me kuci do ujutro. Pusica, mama". "Predobro, dva tjedna me nije vidjela i opet nije migla pronaci vremena za docekati me" razmisljam u sebi dok spustam torbu s ramena i odlazim do frizidera nesto prigristi. Oko sest sati, dok sam se izlezavala i gledala TV, stigla mi je poruka. Marko. "U osam sati veceras dolazim po tebe. Idemo na veceru, prikladno se obuci.". Zamisljeno sam gledala u mobitel, nisam znala kako postupiti. Ponekad je tako hladan, a kad smo zajedno imam osjecaj da sam mu sve na svijetu. Medjutim, odlucila sam prihvatiti i odgovorila sam mu "Ok.". Ustala sam i otisla do kupaonice. Na brzinu sam se istusirala i osusila kosu. Nekoliko pramenova sam uvila, dok je ostatak bio i sam prirodno valovit. Nasminkala sam se onako kako sam najbolje znala- crni smokey eyes i, naravno, tavno crveni ruz. Neki ljudi mi cak govore da je to postao moj zastitni znak. Pogledala sam se u ogledalo i zadovoljno se osmjehnula. Obukla sam crnu haljinicu. Bila je do koljena, s cipkastim rukavima i koja se sirila od struka prema dolje. Na noge sam obukla crvene stikle i uzela torbu koja je bila iste nijanse kao i stikle. Negdje oko pet minuta prije osam zacula sam zvuk motora ispred kuce. Bio je to Marko. Na licu mi se pojavio spontani smijesak, a krdo slonova ponovno je plesalo po mom trbuhu. Pozvonio je, a ja sam polako ustala i krenula prema vratima. Cim sam otvorila, docekalo me njegovo zapanjeno lice. Samo je blijedo gledao u mene, i nakon nekoliko minuta progovorio "Predivno izgledas". Samo sam mu se nasmijala i osjetila da je moje lice blago porumenila. Medjutim, ni ja nisam bila razocarana. Izgledao je kao neki glumac iz pedesetih godina proslog stoljeca. Crno odijelo koje mu je savrseno stajalo, uska bijela kosulja i crna kravata. Pogled mi se spustio na njegova stopala, i glasno sam se nasmijala. Vansice. Naravno, kako tipicno. Zar sam i ocekivala nesto drugo od njega? Frizura je bila kao i obicno- plava i zalizana, doduse, vidi se da joj je ovaj put posvetio malo vise vremena. Izgledao je tako savrseno, sve u vezi njega bilo je savrseno... Kad je, napokon, dosao sebi, prisao mi je i polako me odveo do druge strane auta i onako dzentlmenski otvorio vrata. Polako sam usla unutra, a vec za nekoliko sekundi pridruzio mi se i on. "Prije nego sto ista progovoris, zelim ti nesto pokloniti" rekao je, blago se smjeseci. "Sto si sad smislio? Znas da ne volim iznenadjenja" rekla sam mu dok sam kolutala ocima. Jos jace se nasmijao i jasno su sam mogla vidjeti njegove savrsene zube. Dodao mi je kutiju sa zadnjeg sjedista. Dok sam je otvarala, nisam mogla vjerovati. Crvene Vansice, limited edition. Tako me dobro poznavao za tako kratko vrijeme. Pocela sam vristati od srece, a on se samo jos glasnije smijao. "Obuci ih odmah, svakako stikle nisu ti." rekao mi je. Naravno, odmah sam to i uradila. Bila sam tako sretna. U tom trenutku nista sem nas dvoje nije bilo vazno... Kad smo stigli do restorana izasli smo vani. Dok smo hodali prema unutra, snazno sam ga zagrlila. "Hvala ti" rekla sam mu. Poljubio me i rekao "Nema na cemu. Sve najbolje za najbolju". Ponovno ludi slonovi... Vecera je prosla izvrsno, razgovarali smo o svemu i svacemu, pa i o problemima koje ima s mamom. "Anna, ostavi to za poslije. Danas je jedna od rijetkih veceri kad mozemo uzivati zajedno". Blago sam se nasmijala i klimnula glavom. Nakon vecere krenuli smo kuci. "Stani" rekla sam mu. "Imas li skejt ovdje?" "Naravno. Znas da ja nigdje ne idem bez njega." blago se nasmijao. "Ok, super. Vodim te na jedno mjesto sad. Ja vozim" rekla sam mu dok sam vec polako izlazila iz auta. Cijeli put je samo zapitkivao, ali ja sam odlucno ustrajala u neotkrivanju destinacije. Kad smo napokon stigli, na njegovom licu ozario se veliki, iskreni osmjeh. Odvela sam ga u obliznji skate-park. Skateboard je njegov zivot, zaboravila sam vam spomenuti. Brzo smo izasli iz auta, a on je u rukama vec drzao skejt i trcao prema parku. Vec nakon desetak minuta, oko nas (njega) se pocela stvarati grupica mladih koja je zadivljeno promatrala trikove koje je on izvodio. Ne mogu lagati, bio je prilicno dobar. Stvarno se moglo primjetiti koliko on to voli. Nakon nekoliko sati glupiranja i ludiranja po parku, bilo je vrijeme za povratak kuci. Pozdravili smo se s ekipom s kojom smo se upoznali u parku, i polako krenuli prema autu. Putem kuci nismo puno progovarali, samo me drzao za ruku dok je na playeru svirao G-Eazy. "Hvala ti, stvarno me dobro znas za ovo kratko vrijeme koje smo proveli zajedno. Mozda je rano za ovo, ali..." "Ali sto?" upitala sam ga dok sam polako izlazila iz auta u kucu. "Ali volim te." rekao mi je i blago pocrvenio. Pogledala sam ga, blago se nasmijala i izasla. On me zbunjeno gledao dok sam hodala na drugu stranu auta, prema kuci. Medjutim zaustavila sam se kod njegovih vrata i pokucala. On je otvorio i izasao. "Volim i ja tebe" rekla sam mu i poljubila ga. On me snazno zagrlio i rekao "Moram ici. Do ponovnog susreta. Volim tee" i usao u auto. Stajao je s autom ispred kuce i sacekao da ja sigurno udjem unutra, i onda polako nesao u crnoj noci. Bila sam tako sretna. Osjecala sam se tako voljeno. Sve u vezi njega bilo je savrseno. Sve u vezi nas...

20.04.2015.

3. poglavlje

Vec tri dana su prosla a Marko mi se nije javio. Ne razumijem sto se to moglo dogoditi, s obzirom na sve sto se tu noc dogodilo. Za razliku od njega, Filip mi neprestano salje poruke i ispricava se zbog svojih postupaka S obzirom da mi je citav dan prosao bez veze, odlucila sam otici ranije na spavanje. U usi sam stavila slusalice i pustila laganije pjesme G-Eazyja. Negdje oko tri sata ujutro probudilo me neko cudno udaranje po prozoru. Onako izgubljena, otisla sam do njega, razmaknula zavjese i imala sam sto i vidjeti. Marko, sa bocom north vodke u ruci, bacao je kamencice na prozor cekajuci da izadjem. Osmjeh je naglo ozario moje lice. "Sto ti radis ovdje" upitala sam ga, jos uvijek u polusnu. On kao da se oglusio na moje pitanje i rekao mi "Hocu li ja ovdje stajati cijelu noc ili ces se ipak pomjeriti i sici dole?" Poluglasno sam se nasmijala, i polako se stepenicama spustila vani. Cim sam dosla do njega uhvatio me je u zagrljaj, toliko snazan da sam imala osjecaj da sav svoj svijet drzi u rukama. Onda me pustio i, pomalo tuzno, rekao "Moramo razgovarati". Hladni trnci prosli su kroz moje tijelo. Tim rijecima nikada nista dobro nije zavrsilo. "Jutro nakon izlaska, probudio me telefon. Zvala me mama. Ne znam kako, ali je saznala za nas. Njoj se to nikako ne svidja, jer smatra da me sve lokalne seljancice pokusavaju iskoristiti kao kartu za bolji zivot. Sve sam joj pokusao objasniti, ali ona ne zeli ni cuti za tebe. Rekla je, ukoliko sazna da smo se jos jednom vidjeli, poslat ce me natrag u Californiu i vise nikada necu doci ovamo." govorio mi je, sa velikom tugom u ocima. Ja sam ga samo zaledjeno promatrala. Ne mogu vjerovati da netko moze uopce nesto takvo i pomisliti. Vec sam bila na rubu suza, kad me on ponovno zagrlio i sapnuo mi "Sve ce biti u redu, sve cemo mi to rijesiti. I would never give up on you". Ponovno smo jutro docekali zajedno. Nekoliko stotina metara udaljeni od moje kuce, gledali smo jedno od najljepsih izlazaka sunca ovog ljeta. Ubrzo nas je probudio mobitel. Alarm je zazvonio u pola sedam, a ja sam se zurno pridigla, brzinski ga poljubila i krenula trcati prema kuci. On me samo gledao i smijao mi se cijelo vrijeme. Obozavam taj njegov predivni osmjeh. Tako je savrsen, ne znam sto je vidio na meni. Kad sam stigla kuci, djed i baka su jos uvijek spavali. Odahnula sam od olaksanja. Popela sam se ponovno u svoju sobu i legla u krevet, pomalo i ne shvacajuci situaciju u kojoj smo se nasli. Sretna zbog sinocnje noci, sklopila sam oci cekajuci novi trenutak u kojem cemo se ponovno sresti...

19.04.2015.

2. poglavlje

Dva dana poslije, primila sam poruku od Filipa. "Hej, znam da ti i nisi za to, ali veceras izlazimo u klub, moras ici s nama. Ne brini, nece biti nitko nepoznat i koga ti mrzis. Ides? Molim te? :-(" Nasmijala sam se na taj zadnji smajlic, jer sam ga zamisljala dok pravi tu tuzno molezljivu facu. "Ok ok, kad vec inzistiras. U koliko idemo? <3". "U deset budi spremna, vec ce netko doci po tebe." Prevrnula sam ocima jer mi se stvarno nije dalo, ali sam isto tako znala koliko mu to znaci. Citav dan provela sam s djedom po kuci, jer je baka taj dan otisla sa svojim prijateljicama u shopping. Negdje oko osam navecer otisla sam se okupati, a onda smo djed i ja izabrali outfit za tu vecer. Djed je izabrao crnu usku haljinu otvorenih ledja i crne Vansice. "Tako me dobro poznaje" razmisljala sam u sebi dok sam nasmjeseno gledala u vecerasnju kombinaciju. Kosu sam ispeglala, a na usne stavila crveni ruz. Kad vec idem u klub, moram se pokusati prilagoditi i stopiti s okolinom. U deset sati vidjela sam Audijev SUV kako se parkirava ispred kuce. Nisam znala tko je to, ali Filip sigurno nije bio. Djed je izasao vani, a nedugo nakon toga u kucu je usao s Markom. Sav nasmjesen, pozdravio me. "Mali, dobro je cuvaj. I reci Filipu da ima lekciju kad dodje ovamo jer salje njoj nepoznate momka na vrata." rekao mu je djed smjeseci se. On je klimnuo glavom i upitao me "Idemo?" Blago sam se nasmijala, i potvrdno klimnula glavom. "Predivno izgledas." rekao mi je kad smo izasli van kuce. "Bilo mi je glupo govoriti to pred tvojim djedom, ali stvarno. I prosli put si bila sredjena, ali danas si bas nesto wow." Ja sam se sva zacrvenila, sretno mu se zahvaljujuci za kompliment. "Ti i Filip, hoce li tu biti nesto?" upitao me je, gotovo zabrinuto. "Nee, Filip i ja smo samo prijatelji. Pa on mi je kao brat." odgovorila sam mu, a on se nasmjesio, kao da je zadovoljan odgovorom. U tisini smo se odvezli do kluba, i vec za nekoliko minuta nasli smo se u prebucnom objektu trazeci Filipa i ostale. Netko me snazno zagrli s ledja, i kad sam se okrenula bio je to Filip. Sretno sam se nasmijala, i drzeci ga za ruku skupa smo otisli za njihov stol. Cijelu vecer provela sam plesuci s Filipom, dok je Marko stajao za drugim krajem stola ne bas tako raspolozen. Nekoliko puta prilazile su mu djevojke, medjutim svaku je odbio. Samo je sjedio i pio north vodku u ne bas malim kolicinama. Vec vidno pripita, pitala sam nekoga za stolom zeli li ici samnom vani. "Ja zelim" Marko je odmah ustao i krenuo sa mnom. Pomalo iznenadjena, potvrdno sam klimnula i krenula sa njim vani. "Ovdje je tako bucno" pokusala sam razgovorom razbiti neku tenziju koja se stvarala izmedju nas dvoje. "Rekla si da nema nista izmedju tebe i Filipa" pogledao me, s ljutitim izrazom lica i nekom gladnocom u glasu. "Pa i nema" odgovorila sam mu, a odjednom mi je postalo hladnije nego u do tog trenutka.". "Vidio sam ja. Ne mogu vjerovati da si mi lagala." rekao je, gotovo povrijedjeno. "Ali ne, stvarno nema. Filip i ja smo samo dobri prijatelji koji se tako ponasaju otkad znam za sebe. Uostalom zasto bi to tebe bilo briga? Kakve ti veze imas i s jednim od nas?" upitla sam ga, pomalo ljutito. "Pa mozda me je briga zato jer.." i stao je. "Zato jer sto?" upitala sam ga drsko, unoseci mu se u lice. Prokleti alkohol, cini me neustrasivom. "Zato jer mi se svidjas." napokon je izgovorio "Zato jer vec tri dana ne prestajem misliti o tebi? Tko je ona? Sto je ona? Samo o tome razmisljam. Ne znam sto si mi to uradila, ali ovakvo nesto nikada nisam osjecao." Ostala sam zapanjena. Samo sam stajala i iznenadjeno ga gledala. "Pobogu reci nesto, sad se osjecam kao najveci idiot" rekao mi je, gotovo ironicno ocajno. Nasmijala sam se i rekla "Svi znaju da si ti ovogradski sezonski playboy. Sve te zele, jesi li i onim prije mene prodavao iste price?" upitala sam ga, provocirajuci. "Nikada ni jednoj nisam rekao da mi se svidja, sve sto su mi one znacile jest sat vremena noci" rekao mi je, gotovo tuzno. "I sad razumijes zasto sam ovakav cijelu vecer, ne mogu gledati kako pleses s njim a ja zelim biti na njegovom mjestu...". "Ali toliko ti je njih prislo, mogao si biti s kojom si zelio..." rekla sam mu pomalo tuzno. "Ali, ti mi se svidjas" prisao mi je blize. Odjednom sam osjetila njegove ruke na svom struku. Blago me privukao prema sebi, a ja sam svoje ruke stavila oko njegovog vrata. Usne su nam se spojile, i po prvi put sam osjetila krdo slonova kako trci po mom trbuhu. "Ne mogu vjerovati" rekla sam mu u pauzi izmedju poljupca. "Ni ja", blago se nasmijao sto sam osjetila na svojim usnama. Nakon sat vremena, vidno pijan, Pojavio se Filip. "Što to radiš s njom?" upitao je ljutito. "Ništa što bi se tebe ticalo" pomalo drsko odgovorio mu je Marko. "A da? E pa ona je moja, pomiri se s tim. Godinama sam cekao ovo, neces mi ti sve upropastiti!" rece Filip, i za nekoliko trenutaka udarci su letjeli na sve strane. Sokirano sam stajala i molila ih da prestanu. U jednom trenutku sam pocela plakati i vrisnula "Marko". Prestali su sa tucnjavom, a ja sam nastavila. "Ne mogu vjerovati da ste mi ovo uradili, odmah me vozi kuci" rekla sam vristeci, gledajuci prema Marku. Pokunjeno se sabrao, i krenuo prema autu. Vecinu voznje proveli smo u tisini, a onda je odjednom skrenuo na jednom prosirenju uz cestu. "Slusaj, oprosti. Puknuo sam kada je rekao da si ti njegova, jednostavno nisam to mogao podnijeti, jer sam osjetio da tu nesto postoji." govorio je glasom punim kajanja. "Ja nisam cura koja se tako lako daje, i molim te postuj to. Ples nista ne znaci, a ako sam nesto imala s tobom s njim necu nista imati sigurno." rekla sam mu, pokusavajuci mu objasniti. "Jednostavno sam poludio. Shvatio sam da su postojali i neki prije mene, i da ce mozda postojati neki poslije mene, a to me ubilo, kao da je upalilo neku vatru u meni. Nisam se mogao kontrolirati, oprosti mi" govorio je dok mi je uzeo ruku i pokajnicki poljubio dlan. Pogledala sam ga u znaku oprosta, a on se nagnuo prema meni i ponovno me poljubio. Krdo slonova. Opet. Moram priznati da se jako dobro ljubio, jedan od najboljih mi je bio, ako ne i najbolji. Nakon dvadesetak minuta sjedenja u autu, nastavili smo dalje. Ubrzo smo stigli do kuce, a on me ispratio do vrata. Oprostili smo se kratkim poljupcem, i ja sam se polako usunjala u kucu. Mahnula sam mu s prozora dok sam ga promatrala kako odlazi iz dvorista sa svojim SUVom. Kad sam legla u krevet, osjecala sam se tako sretnom. Nisam mogla vjerovati sto mi se to dogadja. Bila sam tako sretna. Najljepsi decko je bio moj. Ako nista, barem na tu jednu vecer. Polako sam sklopila oci i prepustila se onom cudnom osjecaju koji me polako odvukao u beskrajne dubine oceana snova...

19.04.2015.

Sazdana od snova, 1. poglavlje

Iznenada me mobitel trznu iz sna. Bilo je nekih pola dva popodne. Mama zove. Javljam se, i istog trena pocinje: "Imas petnaest minuta za spremiti se, vozim te baki i djedu na deset dana, ja moram ici na put". Nisam joj stigla ni odgovoriti, vec mi je prekinula poziv. Zadnjim atomima snage se polako izvlacim iz kreveta. Vani kao da je dvjesto stupnjeva iznad nistice, sunce se uporno pokusava probiti do drugog zida sobe. Uzimam torbu, u nju nabacivam razlicite stvari, te polako odlazim do kupaonice. Perem zube, namjestam kosu, i polako se odlazim u sobu obuci. Na sebi sam imala siroku plavu majicu i crne hlace, a na noge sam obukla crne (najdraze) Vansice. "Koga briga kako izgledam, ionako me nitko nece vidjeti" razmisljam dok se bezvoljno gledam u ogledalo. Dok sam izlazila vani, sunce je bilo vec visoko na nebu, sto me natjera na stavljanje suncanica, novih Ray Ban-ica koje sam dobila od mame na poklon. Mama je vec spremno cekala u autu, i za cetrdesetak minuta smo bile u Walmesu, "centru svijeta" kako bi ga nazivali njegovi stanovnici. Ironicno, zapravo, jer je najblizi izvor civilizacije od njih bio udaljen pedeset kilometara. Dok sam izlazila iz auta, baka je vec stajala pred vratima i veselo nas docekala. Pozdravila sam se s njom i polako krenula u kucu jer je djed bio previse lijen za izlazak izvan nje. Cim smo se pozdravili, odmah mi je obznanio nove vijesti. "Anna, veceras pravimo party, doci ce svi mladi iz Walmesa, te unuci i rodjaci starijih stanovnika". Raspolozenje mi je odmah palo trideset brojeva ispod nule. Mrzim se druziti s tim ljudima. Cilj zivota im je samo alkoholizirano plesanje uz ritam jeftine glazbe sastavljene od tri akorda i pet rijeci teksta od kojih dvije otpadaju na sex. "Ok", rekla sam mu, pokusavajuci sloziti neki sretan izraz lica, dok je u meni sve kipjelo. "Zabava pocinje u devet, pokusaj se spremiti do tada, a onda cu te ja odvesti do seoskog ranca" rekao mi je, vidno zadovoljan mojim odglumljenim izrazom lica. Vec je bilo nekih osam sati kad sam usla u svoju sobu u njihovoj kuci. Bila je to lijepa soba, sva bijela. Krevet je bio velik a soba minimalisticki uredjena, bas po mom ukusu. Otkopcala sam torbu i sve istresla na krevet, pokusajuci naci sto obuci. S obzirom da cu cijelu vecer provesti u nekom kutu s casom north vodke u ruci i pasivno promatrati ostatak "ekipe", odlucila sam se i obuci u skladu s tim. Pronasla sam hlacice visokog struka i plavu, nekoliko brojeva vecu duksericu. Obukla sam sarene, najdraze, carape i, naravno, jedne jedine Vansice. Kosu sam odlucila pustiti, cisto da ne izgledam kao najveci beskucnik. Oko pola deset, djed me dovezao do ranca. Poljubila sam ga i rekla da me ne moraju cekati, vec cu nekako doci. Potvrdno je klimnuo glavom i otisao nazad. "Ekipa" se vec skupila. Bilo je tu puno ljudi, neka nepoznata lica, a i neka poznata za koje znam duze nego za sebe. Otisla sam do sanka za kojim se nalazio moj dobar prijatelj Filip. Zagrlio me, rekao "Oh, mlada dama je ipak odlucila doci. Zar nisi rekla da mrzis ovakve skupove, otkud ti ovdje?" i podrugljivo se nasmijao. Skupila sam obrve kao da se ljutim i rekla "Ma djed me nagovorio, tko bi ga mogao odbiti kad te nesto zamoli sa onakvim sjajem u ocima?", oboje smo prahnuli u smijeh. Jos smo nekoliko minuta pricali, a onda sam ga prepustila lokalnim seljacima kako bi ga uvukli u svoje beskorisne price. Kao sto sam i pretpostavljala, ostatak veceri provela sam u kutu, s, neprestano punjenom, casom north vodke. U jednom trenutku pogled mi se zaustavi na vratima. U kucu je usao on. Plava kosa, zalizana unatrag, bijela kosulja, crne hlace i Vansice, iste kao moje. Suptilno se nasmijah na cinjenicu da imamo iste patike. Dok je ulazio i razgledao tko je tu, pogledi nam se susretnuse. Nervozno sam skrenula pogled prema Filipu. On se tada nasmijao i dosao do mene. "Marko, upravo je dosao iz Californie. Znas, lokalni perfect-boy. Prati malo, u narednih pola sata ce mu prici devedeset posto lokalnih curica." opet me zagrlio i otisao do svoje ekipe. Dalje sam nastavila vecer promatrajuci atmosferu, a nekoliko puta pogled mi se susretnuo s Markovim. Nekad kasno u vecer, vidno pripita od silne north vodke, vise nisam mogla podnijeti sav taj dim i buku nekvalitetne glazbe. Izlazeci van, Filip me zaustavio. "Gdje ides?" zbunjeno je pitao. "Ma necu dugo, idem malo izbistriti glavu, pijana sam" odgovorila sam mu, i oboje smo se potvrdno nasmijali. Izasla sam vani i otisla sjesti na ljuljacku na drugom kraju ranca. Sa sobom sam ponijela bocu north vodke. Dosla sam do ljuljacke, sjela na nju, ukljucila G-Eazyja i lagano se njihala. Jutro je vec pomalo svitalo, i prizor je bio predivan. "Cekaj, ne vjerujem! Ja stvarno ne mogu vjerovati da to netko ovdje slusa!" zacuh iza sebe glas pun srece, uzbudjenja i iznenadjenja. "Ja sam Marko" rece mi dok mi je prilazio, pruzajuci ruku i pomalo teturajuci od silnog alkohola popijenog te veceri. "Ana, drago mi je. A ja ne mogu vjerovati kako je svijet mali, pa se ovdje nadje netko tko to slusa." odgovorih mu takodjer pruzajuci ruku i blago se smjeseci. "Ah, znaci vec si cula za mene" rekao je, zavodnicki se smjeseci. "Da jesam, lokalni playboyu.". Ponovno moj sarkazam. Kunem se da ce me on jednom ubiti. "Nisam ja nikakav playboy, jednostavno me zene vole." rekao mi je, potpuno samouvjereno i smjeseci se, gotovo nekontrolirano. "Ha ha, bog si humora." Samo sam ga pogledala i nastavila dalje gledati u nebo svitajuceg jutra. Proslo je vise od pola sata, a on je i dalje sjedio kraj mene, na drugoj ljuljacki. "Zabava je na drugom kraju zemljista, tamo u onoj kuci" rekla sam mu smjeseci se i prstom pokazujuci na kucu. "Da, znam. Ali sto ako ja zelim biti ovdje s tobom?" rece, gledajuci me. Nisam znala sto mu odgovoriti, vec sam se samo blago nasmijala i porumenila. Nastavili smo dalje gledati svitanje, uz glazbu G-Eazyja. "O ne, vec je pola sest. Moram ici." rekla sam mu i zurno ustala. "Daaj, zar vec" mrzovoljno je odgovorio "Vidimo se drugom prilikom, bilo mi je drago upoznati te, Anna." rekao je, smjeseci se od uha do uha. Imao je predivan osmjeh. "I meni je bilo drago upoznati tebe" odgovorila sam mu. Zagrlio me, i dok je hodao prema kuci shvatila sam da se ovo nece dobro zavrsiti.

18.04.2015.

He was a skater boy.

Ode jedan dodju dva. Izgleda da to kod mene tako ide :-) I eto, nakon silnih epizoda "Kako preboljeti doticnog gospodina opisanog u postovima ispod", pronadjem se u jos vecoj kaljuzi. Moja nova ljubav nalazi se tisucama kilometara daleko od mene. Ipak sam to ja, bilo bi cudno da se neka stvar kod mene odvija kako treba. No, bez obzira na sve to, ja se opet osjecam sretno. ... Znam da zvucim ludo, oprostite mi na ovim cudnim ispadima... :-) Odlucila sam pisati knjigu o svom zivotu, neke dijelove cu objavljivati i ovdje, mislim da su tu nekako najsigurniji...Ne znam zasto, ali svaki put se ponovno vratim ovoj stranici, ona (mi) je kao onaj prijatelj s kojim dugo vremena ne moram progovoriti ni rijec, ali znam da ce na kraju uvijek biti tu kako bi saslusao sve moje price.

24.03.2014.

Let's get intimate!

1:Could you go the rest of your life without smoking a cigarette? -Yes. 2:Are you single/taken/heartbroken/confused? -Don't really know, I'm like confused. 3:What if I told you that you were pretty? -Well, i would probbably hug you and thank you. :-D 4:Ever been told “it’s not you, it’s me”? -Yes.. 5:Are you interested in anyone right now? -Yes, unfortunately. 6:What are you looking forward to in the next week? -To "fix" my grades. 7:Do you want to be single? -No :-( hahaha 8:Did you go out or stay in last night? -I stayed in. 9:How late did you stay up last night? -I think I went sleep in like 00:00 10:Can you recall the last time you realized you liked someone a lot? -Hahaha I was like in disco and he looked at me and smiled and then I realised that i really really like him. 11:Last three things you had to drink? -Ice tea, milk, cola. 12:Have you pretended to like someone? -Yes 13:Have you ever told somebody you loved them and not actually meant it? -Nope. 14:Honestly, has anyone seen you in your underwear in the past 3 months? -Nope, hahaha. 15:Is it hard for you to get over someone? -Yesyesyesyes 16:Think back five months ago, were you single? -YES. haha 17:What were you doing at 12:30 this afternoon? -I was in school, writing down sth. 18:Hold hands with anyone this week? -Yes, with my best friend haha 19:Could you go for the rest of your life without drinking alcohol? -No! haha 20:What would you name your future daughter? -Ana or Ema. 21:Do you miss anyone? -Yes, alot. 22:Have you kissed three or more people in one night? -No! 23:Did your last kiss take place in/on a bed? -Nope. 24:Are you good at hiding your feelings? -Yes. 25:Have you ever cried from being so mad? -Yeeah. 26:Who did you last see in person? -My sister haha 27:Are you listening to music right now? -Yes. 28:What is something you currently want right now? -New phone 29:What is the last thing you said out lot? -Na njemu jaakna crna kozna, bela majica, taman ten, pogled hladan kao led! 30:How is your heart lately? -It's surviving.. 31:Do you wear the hood on your hoodie? -Noope. 32:Are you wearing socks? -Yes. 33:What do people call you? -care moj 34:Will you talk to the person you like tonight? -No :/ 35:Are there any stressful situations in your life? -Yeah, like a lot. 36:Who did you last share a bed with? -My friend 37:Did you do something bad today? -Nope. 38:When was the last time a member of the opposite sex hugged you? -Today 39:Do you get stressed out easily? -Not really. 40:Will you sing today? -Yes haha 41:Have you ever wanted to tell someone something but didn’t? -Yes 42:Who do you go to when you need to talk to someone? -To my best friend 43:Have you ever been taken to the emergency room in an ambulance? -Nope. 44:What are you listening to right now? -Olly Murs- Troublemaker 45:What is wrong with you right now? -I miss HIM... 46:What is on your wrists right now? -Nothing 47:Where did you get the shirt/sweatshirt you’re wearing? -In Zara 48:What do you like better: hot chocolate or hot apple cider? -Hot chocolate 49:Do you make wishes at 11:11? -Nope 50:Are you a good artist? -I think I am 51:Love really is a beautiful thing huh? -Yes, it surely is :) 52:Do you miss the way things were six months ago? -NO 53:Ever been on a golf cart? -No 54:Do you have trust issues? -Yes! 55:Ever stayed up all night on the phone, with who? -Yes, but not on the phone, with my friend haha 56:Do you own something from Hot Topic? -Noo 57:Do you use chap stick? -Yes 58:Have you ever slapped someone in the face? -Yeah, 59:Do you have a little sister? -Noo :( 60:Have you ever been to New York? -Nope 61:Think of the last person who said I love you, do you think they meant it? -Yes, I think she did. 62:Have you hugged someone within the last week? -Yes. 63:What were you doing at midnight last night? -Falling asleep 64:Have you ever regretted kissing someone? -No hah 65:Is there one person in your life that can always make you smile? -Yess 66:Were your last three kisses from the same person? -I haven't hat 3 kisses yet haha 67:Have you kissed anyone in the last five days? -Nope 68:Would you rather sleep with someone else or alone? -Just with him hh :$ 69:Will next Friday be a good one? -Don't know really, i think it will :D

13.03.2014.

O meni.

Eh da. Ja sam vam, ljudi moji, jedna (ne)tipicna sesnaestogodisnjakinja koja svoje vrijeme voli provoditi uz Tumblr ili dobru knjigu. Gimnazijalka sam, drugi razred. Volim fotografiju i povijest umjetnosti. Treniram nogomet vec godinu dana, pocela bih i prije no u ovom sugavom gradu svakako nema nista tako da sam sretna da smo uopce ikako osnovane. Zaljubljena sam. Eh da, tek tu sad nastaju problemi. Moj kosarkas. Moj a nije moj. Pa ima li sto gore na svijetu? Moj mali covjeculjak od dva metra koji zapravo nikada nece biti moj. Pa zar daljina mora uvijek sve pokvariti? Prokleta bila... Ali nema veze, proci će. Nadam se. Najdrazi film mi je The first time (sve znam, romantic shit and stuff ali me podsjeca na mog malog i mene u nekim svojim segmentima). Najdrazi pjevac mi je Balasevic. Uostalom, tko moze ostati ravnodusan na njegove pjesme uopce? :-) Dosta (ne)bitnih informacija za danas. Laku noc meni, vama, i mom košarkašu kojemu želim ni manje ni vise nego sebe.


Stariji postovi




He had beautiful eyes.


The kind you get lost in. And I guess I did.